Crkva sv. Romualda i svih svetih (ili Votivni hram) na Kozali u Rijeci riječkog arhitekta Bruna Anghebena predmetom je višegodišnjeg sporenja povjesničara umjetnosti i arhitekture. Dok joj jedni (uglavnom zagrebačke kolege) osporavaju bilo kakvu vrijednost, nazivajući je nesporazumom moderne arhitekture, dotle je drugi (uglavnom riječki povjesničari umjetnosti) smatraju malim remek-djelom, kojim je ispisana jedna od nedostajućih, ali bitnih stranica povijesti arhitekture u Hrvatskoj.

O Votivnom hramu se dosta pisalo, a još više raspravljalo, ali se gotovo uvijek sagledavao isključivo u kontekstu moderne arhitekture, poglavito unutar onoga odjeljka koji se odnosi na talijanski racionalizam kraja dvadesetih i tridesetih godina. Ta vrsta nesporazuma na razini teorijskog promišljanja rezultirala je i negiranjem bilo kakvih oblikotvornih vrijednosti ovoga zdanja.